POSTUPAK UGRADNJE KAMINA

POSTUPAK UGRADNJE KAMINA

Savjeti i upute

ISKORISTITE TRENUTNE POGODNOSTI NA LOŽIŠTA PALAZZETTI

ISKORISTITE TRENUTNE POGODNOSTI NA LOŽIŠTA PALAZZETTI

Akcija traje do isteka zaliha!

Zidovi od klesanaca

Slika 1: Zidovi od klesanaca

sl. 1. Zid od klesanaca

Od antičkog su doba poznata dva načina zidanja zidova od kamenih klesanaca. Jedan je grčki način, poznat kao emplekton, s upletenim ili ubačenim klesancima (sl. 2.).

Slika 2: Zidovi od klesanaca
sl. 2. Grčki način izvedbe kamenog zida- emplekton

Po cijeloj širini zida nalaze se naizmjenično klesanci – vežnjaci. Drugi je rimski način s klesancima s iz vanjskih strana zida, dok je središnji dio ispunjen nabačajem drobljenog kamena i morta (sl. 3.). Ti se zidovi izvode od klesanaca koji su na ležajnim i sudarnim plohama fino i oštrobridno klesani. U unutrašnjosti klesanci ne moraju biti oštrobridni.

Slika 3: Zidovi od klesanaca
sl. 3. Rimski način izvedbe zida od klesanih klesanaca

Prednja ploha ili lice klesanaca klesarski je obrađena ili profilirana (sl. 4.). Ako je obrada posve gruba, elementi se nazivaju rustični klesanci, ako su plohe izbočene kao plosnate piramide, zovu se dijamantni klesnaci, a ako su plohe oble, ispupčene i profilirane, nazivamo ih jastučasti klesanci.

Slika 4: Zidovi od klesanaca
sl. 4. Neki od oblika obrađenih lica kamena: rustično obrađeno lice, jastučasti klesanac, dijamantni klesanac

Cesto je klesanac uz sudarnice i ležajnice fino obrađen kao široka reška. U tom slučaju mogu sudarnice i ležajnice ležati u sredini ili uz gornji rub i jedan bočni rub reške, odnosno ispod istaknutog dijela klesanca. Dubina redovito nije manja od njezine širine. Slojevi ugrađenih klesanaca u zid su horizontalni. Iste su ili različitih visina (sl. 1.). Ako su slojevi različitih visina, viši slojevi stavljaju se u donji dio zida.

Kod ravnih zidova klesanci su redovito paralelopipednog oblika. Veličina kamena kao i odnos stranica ovise o koncepciji arhitekta, ali i o vrsti kamena. Omjer između visine, širine (dubine) i dužine klesanaca ovisno o vrsti kamena izložen je u tablici 1.

Tablica 1. Ovisnost visine, širine i dužine klesanaca o vrsti kamena
Slika 5: Zidovi od klesanaca
Napomena: Preporučaju se izloženi omjeri zbog opasnosti da pretanki i predugi elementi zbog slijeganja zida puknu

Visina klesanaca ugrađenih u stambene zgrade iznosi do 25 cm. Kod monumentalnih objekata je do 35 cm. Veličina klesanaca mora, naime, biti u pravilnoj proporciji prema veličini zida i građevine. Širina reški iznosi od 10 do 30 mm i mora omogućiti ispunjavanje mortom. Ako se klesanci polažu bez morta, ležajne i sudarne plohe moraju biti brušene.

Kako su klesanci pravilnog oblika, za zidove od klesanaca vrijede sva pravila kao i za zid od opeke. Tanji zidovi se grade u pravilu za vez uzdužnjaka, a deblji u pravilu za vez vežnjaka ili raznim ostalim vrstama vezova.

Kod izvedbe zidova od klesanaca kao i kod oblaganja klesancima, a posebno ako ima arhitektonskih detalja, za svaki sloj treba nacrtati detaljan nacrt u mjerilu 1:20 ili 1:10. U tom nacrtu svaki je kamen kotiran i brojčano označen uzevši u obzir i debljinu reške. Brojevi kamena odgovaraju redoslijedu ugrađivanja.

Kod klesanog kamena koji nema usporedne plohe potrebno je za svaki različiti kameni element nacrtati točan detaljan nacrt u mjerilu 1:10. U obzir se uzimaju i pravila kamenog veza, tj. izbjegavanje šiljastih uglova, zatim pravilan odnos dužine, visine i širine te ispravna izmjena reški u zidu. Za složene arhitektonske detalje mora se nacrtati aksonometrijska slika.

Slika 6: Zidovi od klesanaca
sl. 5. Dizanje klesanaca pomoću užeta ili mačke i ugrađivanje u zid

Za izvedbu takvih elemenata potrebne su još i limene šablone rezane prema detaljnom nacrtu u mjerilu 1:1. Gotovi klesanci dovoze se iz radionica na gradilište do u blizini ugradbe i poredaju prema redoslijedu ugrađivanja. Ako kameni elementi nisu preteški, ili ako mjesto ugradbe nije previsoko, prenose se ručno ili nosiljkama. Teški klesanci se na veće visine dižu raznovrsnim dizalima i spravama za dizanje i prenošenje, užetima, kliještima ili željeznim mačcima te postavljaju na mjesto ugradbe (sl. 5.).

Vezanje kamena užetom dolazi u obzir kod mekanijih vrsta kamena. Uglovi kamena uz uže moraju se u tom slučaju zaštititi daskicama ili slamom. Udubine za mačke izdubljene su iznad težišta kamena, na donjem dijelu udubina je šira, a prema vrhu se sužava (sl. 6.). Kod manjih klesanaca, kada se kamen prenosi ručno, najprije se kamen privremeno smjesti na mjesto ugradbe, tako da se vidi pristaje li dobro.

Slika 7: Zidovi od klesanaca
sl. 6 Tipovi mačaka za dizanje klesanaca: veliki, mali i pariški mačak

U uglovima kamen počiva na podmetnutim klinovima debljine kao ležajnice. Zatim se kamen digne i eventualno, ako gdje ne pristaje, otkleše. Na ležaj se stavi mort i kamen položi u njega. Udarcem drvenog bata kamen se utuče na potrebnu visinu, a klinovi se izvuku tako da kamen sjedne u svoj ležaj.

Veći ili bogatije obrađeni i profilirani klesanci dižu se i smještaju odgovarajućim spravama. Prije spuštanja u ležaj pod njega se na uglovima, najmanje 1 cm od površine, podmetnu pločice od ljepenke ili olova debljine kao i ležajnice. Ležaj između pločica, nakon što se namočio vodom, ispuni se mortom.

Zatim se kamen ponovno spusti na ležaj i udara drvenim batom tako dugo dok se ne istisne suvišan mort. Libelom se preispituje je li klesanac u pravom položaju.

Kad su klesanci jednoga sloja smješteni, reške na licu zida premažu se ilovačom. Sudarnice se najprije preliju s malo vode da kamen ne bi upio vodu iz morta, a potom se u njih nalijeva rijetki mort. Oblaganje klesancima obavlja se tako da se u svakom sloju izmjenjuju uzdužnjak i vežnjak – poljski vez (sl. 7.).

Slika 8: Zidovi od klesanaca
sl. 7. Oblaganje klesancima, poljski vez

Barem polovica svih klesanaca mora biti ugrađena kao vežnjaci. Kod drugog tipa oblaganja klesancima oblaže se zid tako da se izmjenjuju slojevi uzdužnjaka i vežnjaka – engleski vez (sl. 8.) ili dva sloja uzdužnjaka s jednim slojem vežnjaka.

Slika 9: Zidovi od klesanaca
sl. 8. Oblaganje klesancima, engleski vez

Tako su barem trećina svih klesanaca u zidu vežnjaci. Sloj zida mora se izravnati u visini klesanaca, pa prema tome visina klesanaca mora biti podređena visini slojeva zida od opeke. Prihvaćanje vežnjaka mora odgovarati mjerama širine opeke, ako se ne želi sjeći opeka. Klesanci sa stražnjim zidom od betona ili opeke čine jednu statičku cjelinu.

Klesanci uzdužnjaci tanji od 12 cm, ili oni kojima je odnos v:d=3:l, ne smiju se računati u nosivi presjek zida. Ako se zid oblaže s obiju strana, oblaganje se izvodi poljskim vezom. Vežnjaci prolaze kroz cijelu debljinu zida. Ako to nije moguće, postavljaju se vežnjaci jedan nasuprot drugom i povežu odgovarajućim sponama (sl. 9.).

Slika 10: Zidovi od klesanaca
sl. 9. Spone od nekorodirajućeg metala za vezanje klesanaca

Kao vezivo upotrebljavaju se cementni, produžni ili vapneni mort i frakcija pijeska 0-4 mm. Čisti cementni mort uz lice kamena treba izbjegavati jer cement kod mnogih vrsta kamena uz rubove reški tvori zamazane mrlje. Ispunjenje reški obavlja se kao i kod zida od opeke, naknadno, nakon što se zid već slegao.

Vijenci, prozorske klupčice, kao i sve ostale istake na zidovima, pri gradnji, zaštićuju se pokrovom od dasaka da se ne bi oštetili. Ako se od klesanca otkrhne koji komad, na takvo se mjesto umetne drugi komad kamena trapeznog oblika i prilijepi lemom. Lem je za svjetlije vrste kamena smjesa glicerina i olovnog bjelila, a za tamnije vrste kamena rastopina šelaka u špiritu. Mali ispravci rade se mortom od bijelog cementa i pijeska od iste vrste kamena uz eventualni dodatak boje.

Slika 11: Zidovi od klesanaca
sl. 10. Zid obložen debelim kamenim pločama i profiliranim elementima

Da se lice kamena ne bi zamazalo mortom koji pada pri zidanju i da na kamenu ne bi ostale mrlje, površina kamena prevuče se fino razrijeđenom ilovačom, koja se poslije opere oštrom četkom. Vapnene mrlje mogu se s kamena silikatnog sastava odstraniti tako da se kamen najprije namoči vodom, zatim opere vrlo razrijeđenom solnom kiselinom i konačno dobro ispere vodom i oštrom četkom.

Slika 12: Zidovi od klesanaca
sl. 11. Zidano podnožje obloženo kamenim pločama

Gradnja zidova od klesanaca vrlo je skupa, pa se kod monumentalnih i inženjerskih objekata zadovoljavamo time da se samo vanjština ili dijelovi zida izvedu oblaganjem klesancima ili debelim pločama i profiliranim elementima, a u unutrašnjosti ostaje zid od lomljenog kamena, betona ili opeke (sl. 10., 11. i 12.).

Slika 13: Zidovi od klesanaca
sl. 12. Zidano podnožje obloženo kamenim pločama i kvadrima

Iznimku nalazimo u nekim našim krajevima, primjerice u Vinici kraj Varaždina. Ondje je zid od klesanaca jeftiniji od zida od opeke. Zbog toga se od vrlo poroznog i mekanog vapnenca, dok je još posve svjež s kamenolomskom vlagom i vrlo mekan, izrežu pravilni klesanci debljine od 40 do 50 cm koji se po vezu uzdužnjaka ugrađuju u zid.

Izvor: Članak je preuzet iz knjige “Građenje prirodnim kamenom”, autora Branka Crnkovića i Ljube Šarića i objavljen je u suradnji s knjižarom UPI2M BOOKS. Knjiga se može nabaviti ovdje ili putem niže navednih kontakata.

Fotogalerija

  • Fotogalerija: Slika 1
  • Fotogalerija: Slika 2
  • Fotogalerija: Slika 3
  • Fotogalerija: Slika 4

UPI2M BOOKS

Tel: 01/ 49 21 389

Fax: 01/ 49 21 390

www.upi2mbooks.hr

LOKACIJE

Pogledajte lokacije na karti

Vezani članci

Svi članci iz rubrike

  1. Kamen, granit, mramor
  2. Zidovi