slika 1. Šema jednostavnog tlačnog impregniranja trupca
Pogreške nutarnjeg sastava, koje se često za vrijeme rasta drveta ni ne vide, te pogreške zbog fizičkih utjecaja, najčešće se ne mogu suzbijati i ne suzbijaju se posebno, osim što šumske ustanove pri uzgoju i prorjeđivanju šuma obaraju prvenstveno bolesna, zakržljala i oštećena stabla.
Crvotočina se u živom drvu teško suzbija, a drvena se građa uspješno zaštićuje parenjem drveta, a pogotovo impregniranjem. Najmasovnije su pogreške drveta gljivičavost i trulež, a obje su uvjetovane vlagom drveta, pa se zaštita svodi uglavnom na zaštitu drveta od vlage. Izvan toga je zaštita drveta od vatre.
Nagorijevanje
Svi u zemlju zabijeni drveni elementi, a osobito stupovi drvenih ograda, izloženi su na usađenom mjestu stalnoj promjeni suhog i vlažnog, a to je za svako nezaštićeno drvo najnepovoljnije. Jedan prastari i primitivni način zaštite je nagorijevanje dijela koji se usađuje i manjeg dijela iznad tla.
Pougljena površina (1—2 cm) ne daje hranu bakterijama (gljivicama), a paljenjem se stvara i nešto malo katrana, pa i on štiti drvo od vlage. Kad pougljena površina drveta ispuca, a na to ne treba jako dugo čekati, onda je drvo opet izloženo vlazi i bakterijama. Zato je taj način slabo efikasan.
Premazivanje uljima i smolama
U obzir dolaze bitumen i katran, pa različiti njihovi derivati i umjetne smjese, osobito karbolineum i kreozol, te neki spojevi arsena i fluora. Najviše se upotrebljava karbolineum, ali samo za grublje vanjske konstrukcije, jer mu je miris vrlo oštar i jak. Suha se površina drveta premazuje (natapa) kistom. Drvo upija jedan dio karbolineuma, pa se tako konzervira.
Kad se prvi namaz osuši, premaže se obično i drugi put. Jedan kilogram karbolineuma dostatan je za jednokratan prijemaz neblanjane površine drveta od 5 m2 ili za dvokratan prijemaz površine od 3 m2 (jer se drugi prijemaz manje upija). Karbolineum se upotrebljava u prvom redu za grublje vanjske konstrukcije na kojima nije važna njegova nelijepa crna boja, koja doduše postepeno prelazi u dosta ugodnu smeđu.
Premazivanje vrućim firnajsom prikladno je uglavnom za blanjane površine, a najčešće se premazuje u dva sloja. Obično se u firnajs stavlja manja količina odabrane boje u prahu.
Ličenje uljenom bojom, s premazom firnajsa, s kitanjem brusnim kitom i brušenjem staklenim papirom, te uljeni nalič ili lakiranje, najčešća je zaštita građevinske stolarije i drugih drvenih elemenata u zgradama. To je redovit posao ličilačkog obrta.
Premazivanje bitumenom ili katranom prikladno je uglavnom za jednostrane prijemaze drvenih podloga na onoj strani koja bi bila inače izložena ovlaženju, a drugu, obično vanjsku ili vidljivu stranu nije uputno premazivati, da se ne bi drvo uzaptilo.
Tlačno impregnaranje
Za veće količine drveta veoma je prikladno tlačno impregniranje u kotlovima. U posebnim se prostorima stalno montiraju specijalni kotlovi, u kojima se može postići vakuum i proizvesti tlak. U te se kotlove mogu uvesti i zatvoriti vagoneti natovareni drvetom. U kotao se najprije tlači zrak, zatim se snizuje tlak i u kotao upušta vruće (70°C) kreozotno ulje ili cinkov klorid pod tlakom 6 do 7 atmosfera.
Bušeriziranje je jednostavan francuski način tlačnog impregniranja, koji se i u nas dosta upotrebljava, osobito u Sloveniji i Gorskom kotaru. Iz bazena, smještenog na stalnoj skeli 10 do 15 m visoko, pušta se 1 do 1,5%o otopina modre galice (bakrenog sulfata) kroz cijev, čija je metalna ogrlica na njezinom donjem kraju pričvršćena na uzdignut donji kraj koso položenog trupca koji se impregnira.
Otopina u rezervoaru pod tlakom od 1 do 1,5 atmosfere kroz cijev ulazi u trupac i natapa ga sve dok otopina ne poteče s donjeg kraja trupca (sl. 1).
Kijaniziranje
To je jednostavniji način impregniranja, kojim se dobro prosušeno drvo natapa ili »kupa« u bazenu u koji je upuštena odgovarajuća kemijska otopina, pa drvo 8 do 10 dana upija otopinu.
Injektiranje
Injektiranje se obavlja umetanjem specijalnih industrijski proizvedenih patrona u rupe izbušene na vanjskoj površini drvenog elementa u radijalnom smjeru. Patrone su tako priređene da kemijska otopina iz njih pomalo prodire u pore drveta, pa ga tako impregnira.
Zaštita od vatre
Drvo se zaštićuje od vatre prvenstveno tako da se zapaljivi dijelovi konstrukcija i uređaja dovoljnim razmakom odijele od svakog mogućeg izvora vatre ili veće temperature. Na manjim razmacima treba drvene i druge zapaljive konstrukcije obložiti odgovarajućim vatrootpornim materijalom, npr. azbestnim ili šamotnim pločama, a mogu zadovoljiti i šamotna i magnezijska žbuka na rabic-mreži.
Izvor: Članak je preuzet iz knjige "Konstruktivni elementi zgrada", autora Đure Peulića i objavljena je u suradnji s knjižarom UPI2M BOOKS. Više informacija o knjizi možete dobiti putem niže navedenih kontakata.
