UNIKATNE KUPAONICE S KARAKTEROM

UNIKATNE KUPAONICE S KARAKTEROM

Geberit kupaonske linije

KALKULATOR MATERIJALA ZA GRADNJU KUĆE

KONFIGURATOR ZA TUŠ KANALICE

TREBAM MAJSTORA/PONUDU ZA…

AKCIJA NA KOMPLETAN LAGER KERAMIKE 40%

AKCIJA NA KOMPLETAN LAGER KERAMIKE 40%

Akcija traje do isteka zaliha!

Odstranjivanje vode i vlage iz podruma i suterena- izrada drenaže

Slika 1: Odstranjivanje vode i vlage iz podruma i suterena- izrada drenaže

sl. 1. Zaštitni zid za zračnu izolaciju

Da bi se prostorije suterena i podruma mogle osposobiti za korištenje treba stvoriti uvjete za zdravu mikroklimu, tj. mora se odvesti eventualna voda, spriječiti i ukloniti vlaga iz zidova i podova i osigurati prirodna ili umjetna ventilacija i osvjetljenje.

Kada je visok nivo podzemne vode, tako da se ona pojavljuje u podrumskim i suterenskim prostorijama, najefikasnije se uklanja pomoću drenažnih kanala. Efikasna drenaža je kada se voda može odvesti do kanalizacije ili površine terena čija je kota niža od nivoa drenaže.

Ako te mogućnosti nema, tj. ako je kota kanalizacije viša od dna kanala drenaže, onda se izvode sabirni šahtovi za skupljanje vode iz drenaže po prostorijama. Iz njih se prikupljena voda odvodi pomoću crpki s automatskim uključivanjem.

Glavni drenažni kanali se izvode duž vanjskih zidova objekta. Kota dna kanala ne smije da se spusti ispod kote dna temeljne stope. U protivnom, voda, koju prikupljaju cijevi, ispire tlo ispod stope temelja, što dovodi do slijeganja i eventualnog pucanja zidova.

Širina vanjskog drenažnog rova treba biti od 80 do 100 cm. Rov mora biti u padu 1%. Po dnu kanala izlijeva se podloga od mršavog betona koja služi kao podloga cijevima perforiranim sa gornje strane do polovice presjeka.

Cijevi se međusobno povezuju, ali se ne zatvaraju na mjestima, da bi voda iz okolnih cijevi mogla slobodno ulaziti u njih i otjecati u pravcu pada sve do priključka na kanalizaciju.

Poslije polaganja, izravnanja i povezivanja cijevi, rov se popunjava šljunkom, i to najkrupnija frakcija u sloju do 40 cm nasipa se po cijevima, a preko toga još jedna frakcija sitnijeg šljunka debljine sloja 20 cm. Preko toga se nasipa sloj pijeska debljine 20 cm.

Pijesak ima ulogu filtera za procjednu vodu kako cijevi vremenom ne bi bile zamuljene. Preko sloja pijeska stavlja se sloj ilovače debljine 10 cm, kao zaštita pješćanog filtera (sl. 2).

Podna ploča u suterenu iznad drenažnih kanala izolirana je hidroizolacijom od najmanje dva premaza bitumenom i slojem bitumenskih traka sa uloškom od staklenog voala.

Slika 2: Odstranjivanje vode i vlage iz podruma i suterena- izrada drenaže
sl 2. Izrada drenaže

Zidovi se od vlage (koja “napada” iz terena) štite vrućim premazom bitumena preko gotove podloge. Zidovi su prethodno obrađeni cementnim mortom, dobro zaglađeni i ostavljeni da se osuše.

Preko suhe podloge od morta oštrom četkom se nanosi sloj vrućeg bitumena. Bitumen mora biti dovoljno obradiv da bi ga primila i upila površina. Mora se voditi računa da iza četke ne ostaju nepokrivene površine ili mjehurići.

Kad se prvi premaz stvrdne, nanosi se drugi, pa treći. Svaki premaz treba biti debljine oko 2 mm. Vertikalna izolacija se može izvesti od bitumenskog papira i premaza vrućeg bitumena.

Vertikalni slojevi se povezuju sa ispuštenim slojevima iz horizontalne izolacije. Bitumenski papir se na podlogu od morta lijepi premazom vrućeg bitumena. Trake papira postavljaju se vertikalno i preklapaju se po 10 cm. Postavi se jedan sloj papira ili filca i dva premaza bitumenom, ili bolje, dva sloja bitumenskog papira i tri premaza bitumenom.

Vertikalna izolacija protiv vlage izvodi se i zidanjem zida od pola opeke u cementnom mortu sa jednim slojem zraka od 6,5 do 13 cm između novog izolacijskog zida i konstruktivnog zida (sl. 1.).

Da pritisak zemlje ne bi srušio izolacijski zid on se oslanja pomoću poprijeko postavljenih opeka umočenih u bitumen u svakom četvrtom redu. Ove opeke se postavljaju na svakih 75 cm naizmjenično u odnosu na opeke iz redova ispod i iznad njih.

Na proširenom dijelu stope, koja nosi izolacijski zid izrađuje se kanalić sa padom prema drenaži radi odvoda vode koja može prodirati u zračni prostor između punog i izolacijskog zida. Zračni prostor provjetrava se ventilacijskim rešetkama koje prodiru kroz ploču pločnika.

Ako nema ventilacije, vlaga iz terena prenijela bi se na zid kroz zasićeni zrak u međuprostor. Ventilacija međuprostora ostvaruje se i kroz kanale ozidane ili naknadno ukopane u vanjski zid. Oni se završavaju na licu sokle 20 cm iznad nogostupa limenom rešetkom.

Izvor: Članak je preuzet iz knjige “Adaptacija i sanacija stana, suterena, terase, potkrovlja”, autora Stevana Krunića i objavljena je u suradnji s knjižarom UPI2M BOOKS. Knjiga se može nabaviti ovdje ili putem niže navedenih kontakata.

Fotogalerija

  • Fotogalerija: Slika 1
  • Fotogalerija: Slika 2
  • Fotogalerija: Slika 3
  • Fotogalerija: Slika 4
  • Fotogalerija: Slika 5

UPI2M BOOKS

Tel: 01/ 49 21 389

Fax: 01/ 49 21 390

www.upi2mbooks.hr

LOKACIJE

Pogledajte lokacije na karti

Vezani članci

Svi članci iz rubrike

  1. Isušivanje vlage
  2. Vlaga, gljivice, plijesni