Mekoćom protiv buke
Svugdje prisutna buka negativno utječe na psihološko stanje, a može biti i uzrok oštećenja sluha. Najizraženija je u velikim gradovima gdje je stvara gust intenzivni promet. Međutim, buka nastaje i radnoj sredini, u poslovnim i stambenim zgradama pa nas podjednako ugrožava na otvorenom i u zatvorenom prostoru. Srećom, ugradnjom suvremenih zvučnoizolacijskih materijala buku u stanovima i uredima možemo bitno smanjiti ili potpuno prigušiti, čime postižemo viši komfor, bolje radne uvjete i zdravije okruženje.
U praksi razlikujemo dvije vrste buke: onu koja se širi zrakom te buku koja se širi kroz konstrukcijske elemente zgrade u susjedne prostorije. Iz zvučnog izvora buka se širi zrakom titranjem zračnih čestica, u svim smjerovima – poput kuglastih valova. Pri velikoj energiji izvora to se titranje može prenijeti i na konstrukcijske elemente. Što su konstrukcijski elementi masivniji, bolje upijaju i neutraliziraju zračnu buku. Tanji i lakši elementi mogu preuzeti titranje i dalje ga širiti kroz konstrukciju.
Buka od udarca u bilo koji konstrukcijski element širi se velikom brzinom kroz gusti i kruti materijal, a tvrdi spojevi sa susjednim elementima olakšavaju njeno širenje kroz razne materijale. Tako se cijelom zgradom nezadrživo širi zvuk koraka po stubištu, koračanje po opločenom podu, bučno zatvaranje vrata, šum vode u cijevima, pa čak i zvuk ventilatora kad susjed uključi napu. Isto kao buka i zvučni se izolatori dijele na one koji prigušuju buku u zraku te na izolatore udarnog zvuka.
Obje vrste izolacije međusobno su povezane ali se i isključuju: tako npr. beton svojom masom dobro prigušuje buku koja se širi zrakom, ali je izuzetno slab izolator udarne buke. Za potpuno prigušenje oba oblika buke nužna je promišljena izvedba konstrukcije i ciljana primjena pravilne kombinacije izolatora.
Udarnu buku možete prigušiti ili potpuno ukloniti na nekoliko načina, a najvažnije konstrukcijsko rješenje u zgradama je izrada plivajućeg poda gdje je cementni estrih potpuno odvojen od ostalih elemenata konstrukcije. Pri takvoj izvedbi zvučni se izolator postavlja preko međukatne ploče i po cijelome obodu (crtež). Za tu namjenu tvrtka Dow Chemical proizvodi foliju od ekstrudiranog polietilena ETHAFOAM 222-E.
Ta meka zvučnoizolacijska folija debljine 5 mm omogućuje prigušenje buke od DL=19 dB. Lako se prilagođuje neravninama što omogućuje besprijekornu obradu i zaštitu svih detalja – obodni pojas podne ploče, prodore oko cijevi itd. Ugradnja ETHAFOAM-folije u kombinaciji s toplinsko izolacijskim FLOORMATE pločama osigurava odličnu toplinsku i zvučnu zaštitu.
Kako se udarni zvuk lako širi s poda na zidove, a time i u susjedne prostorije, važna je pravilna i dosljedna ugradnja zvučnog izolatora (prikazano na crtežima): 
- Folija ETHAFOAM 222-E mora potpuno prekriti podlogu, da se spriječi dodir plivajućeg poda i nosive konstrukcije. Preklopi položene folije ne smiju biti uži od 10 cm.
- Podloga mora biti ravna a po potrebi površinu treba popraviti nanošenjem neke mase za izravnavanje.
- Sve prodore vertikalnih instalacijskih cijevi (vodovod, odvodnja, centralno grijanje, ventilacija) kroz međukatnu konstrukciju i plivajući pod treba izolirati omatanjem zvučnoizolacijskom ETHAFOAM-folijom kako bi se spriječio izravan dodir cijevi i tvrdog cementnog estriha ili betona.
- Zbog osjetljivosti STYROFOAMA (toplinska izolacija) i ETHAFOAM-folije na temperature iznad 75°C, instalacije s višom temperaturom treba dodatno izolirati mineralnom vunom.
- Zvučnoizolacijska folija ETHAFOAM 222-E polaže se s preklopima po punoj površini podne ploče a uza zid se povija do visine iznad razine gotovog poda. Nakon salijevanja cementnog podnog estriha, poravnavanja, zaglađivanja i stvrdnjavanja, višak folije treba odrezati po cijelome obodu plivajuće ploče. Obodna se reška prekriva potom kutnom letvom koja se pričvršćuje isključivo na zid a nikako na podnu oblogu. Ako letva ne dodiruje podnu oblogu, nema prijenosa udarne buke s poda na zidove.
Izvor: Ravago Building Solutions Croatia d.o.o.
